6. O DRŽANJU RASPLODNIH NOJEVA
7. DRŽANJE I PREHRANA RASPLODNIH NOJEVA TIJEKOM ZIME
[POČETNA]
Ova knjiga je napisana prvenstveno s namjerom da bude pri ruci svakom uzgajivaču početniku. Namjera nam je da u ovoj knjizi uzgajivačima približimo nojeve i uzgoj nojeva do te mjere da oni mogu početi samostalno uzgajati nojeve.
Cilj je da u kratkim crtama i na što jednostavniji način pokušamo opisati nojeve kao vrstu, njihovo ponašanje u prirodi i ono što je najvažnije za nas uzgajivače ponašanje nojeva u farmskom uzgoju. Uz ovo želimo ljude upozoriti na neke najčešće bolesti koje se mogu javiti u uzgoju nojeva, kako ih najlakše prepoznati i na vrijeme intervenirati.
NOJ («STRUTHIO CAMELUS») je najveća živuća ptica na svijetu. On spada u porodicu ptica trkačica. I jedina je ptica koja ima samo dva prsta – ostale ptice koje lete imaju četiri. Noj postiže brzinu od oko 80 km/sat, što ga čini jednom od najbržih životinja na svijetu. Odrasli noj visok je 2-3 metra, a težak i preko 150 kg.
Odrasli spolno zreli mužjaci imaju crno perje dok im je perje na krilima bijelo, a ženke su neuglednije i imaju sivo do smeđe perje sa također bijelim perima na krilima.
Životni vijek nojeva je od 30 do 70 godina, s time da ženka može nositi jaja do 40. godine života, a mužjaci su spolno sposobni i aktivni do kraja života.
Osim što su brzi nojevi imaju i jako dobar vid pa stignu na vrijeme opaziti neprijatelja i pobjeći mu.
Imaju jako malen mozak – jedva nešto veći od oka (težak oko 40 grama) – nisu baš pametne životinje. Na većem prstu imaju dugi oštri nokat kojim mogu proparati neprijatelja. Nogom udaraju prema naprijed i izmjerena je snaga udarca od 250 kilograma.
Za uzgoj nojeva najvažnije je da imamo dovoljno prostora. Tako je iskustveno i znanstveno potvrđeno da za držanje jedne porodice nojeva (jedan mužjak + dvije ženke) treba imati minimalno 500 m2 prostora.
Držanje nojeva u ovakvim kombinacijama (dvije ženke + mužjak = TRIO) preporuča se zato što je tako vrlo lako moguće pratiti rezultate nošenja jaja i voditi evidenciju o svakoj ženki, te kasnije to koristiti kao temelj za odabir i selekciju. Osim ovog načina nojevi se mogu držati i u većim grupama, ali je tada potrebno osigurati im znatno veći prostor zato jer tada u sezoni parenja dolazi do svađa i tuča između mužjaka. U oba ova slučaja ograda mora biti visoka min. 2m i mora biti čvrsta kako je nojevi ne bi mogli probiti.
Unutar ovakvih ograđenih prostora potrebno je podići nastambu u koju se nojevi mogu skloniti i gdje će uvijek imati suhu i svježu hranu i vodu.
Ukoliko nam prilike dopuštaju najbolje je napraviti tzv. pregonski način držanja nojeva gdje onda nojevi imaju stalno na raspolaganju travu za ispašu.
Osim ovoga nojevima treba obavezno osigurati dovoljno pijeska da se u njemu «kupaju», a koriste ga i za jelo te dovoljno šljunka odnosno kamenja koje gutaju i koje je neophodno za probavu.
Nojeve je moguće navesti da nose jaja tamo gdje mi to želimo i to tako da na tim mjestima iskopamo rupe i u njih stavimo pijesak te ih eventualno natkrijemo.
Za izradu ograde mogu se koristiti različiti materijali kao i različite konstrukcije ograde. Tako je ogradu moguće izvesti od obične žice, pletene žice, drveta u obliku korala, željeza itd.
Kako god se odlučili raditi ogradu na jedno treba uvijek obratiti pozornost: da bude dovoljno visoka i jaka i da nema oštrih dijelova na kojima se nojevi mogu ozlijediti. Izvedba nastambe također može biti različita, ali je najbolje da bude tako smještena da je uzgajivaču lako pristupačna, odnosno da ima odvojeni ulaz za nojeve i još jedan za farmera.
Ukoliko se radi o pregonskom načinu držanja nojeva tada je najbolje da nastambu smjestimo tako da ima ulaz za nojeve iz svakog pregona.
Nastambu također možemo raditi iz različitih materijala.: ( drveta, cigle, lima...).
Ako je prostor dovoljno velik ili ako postoje uvjeti za pregonski način držanja nojeva tada je uputno površinu unutar ograde zasijati lucernom, djetelinom ili pak djetelinsko-travnom smjesom radi što kvalitetnije ispaše nojeva. Ako je prostor manji ili u njemu boravi više nojeva oni će ugaziti travu po čitavoj površini tada im treba kositi travu i ubacivati u prostor.
Pilići nojeva se u farmskom načinu držanja vale u inkubatoru jer je u našim krajevima upitna prirodna inkubacija zbog previsoke relativne vlage zraka. Tako je potrebno pripremiti adekvatan prostor za prijem pilića nakon što se oni izvade iz valionika. To bi trebao biti suhi čisti i prozračan prostor u kojem je moguće izvesti grijanje dali klasično ili sa žaruljom.. Dok su pilići mali tj. do starosti četiri tjedna mogu se držati u grupi do max. 40 komada i za to im treba osigurati 0,25 m kvadratna zatvorenog prostora po piliću. Ukoliko vremenske prilike to dopuštaju piliće je dobro po toplom i suhom vremenu iznijeti van i tamo im se u ovom uzrasnom periodu treba osigurati jedan metar kvadratni po piliću.
Za uzrast od jednog do tri mjeseca u grupi se maksimalno može držati 60 ptica koje traže opet minimalno 0,25 m kvadratna po ptici zatvorenog prostora.
Za ptice starije od tri mjeseca preporuča se držanje po grupama ne većim od 120 ptica, za što im se opet mora osigurati adekvatna površina kako zatvorenog tako i otvorenog prostora.
Pilići nakon što se vade iz valionika moraju se smjestiti u prostor koji je unaprijed pripremljen za njih, a to znači da mora biti čist, dezinficirani i zagrijan na temp. 20-25 stupnjeva celzijusa. Kako se pilićima ne daje hrane u prvih nekoliko dana života za početak im je dovoljno samo ponuditi vodu za piće koja uvijek mora biti čista i svježa. Nakon 4-5 dana daje im se prvi put hrana i tada je najbolje ponuditi im svježe sitno sjeckane listove koprive i starter za nojeve. U početku masa suhe hrane treba biti 12 grama po piliću na dan, a kako nojevi rastu tako im se povećavaju i obroci. Uz koprive mogu im se davati i druge biljke kao što su: lucerna, djetelina, trava, salata, kelj...
Ovo je ujedno i najosjetljivije razdoblje u životu nojeva jer u ovom razdoblju, točnije do 3 mjeseca starosti nojevi najčešće ugibaju, a to je ponajviše poradi nedovoljnog poznavanja ove životne faze nojeva s veterinarske strane, zatim zbog neadekvatnog prostora držanja (prljavštine, infekcije...) te zbog lošeg rukovanja sa nojevima u ovoj osjetljivoj fazi. U ovoj fazi pilići ne smiju biti mokri.
Kad nojevi prijeđu starost od tri mjeseca tada je već puno lakše s njima raditi jer su prošli onu prvu i najkritičniju fazu u njihovom uzgoju, i tada se oni mogu praktički držati stalno na otvorenome ukoliko nam to vremenske priliko dopuštaju.
Nakon tri mjeseca starosti nojevima se počinje davati grover za nojeve i naravno moraju stalno imati na raspolaganju voluminoznu hranu – bilo preko ispaše, bilo da im se kosi i ubacuje.
Sa navršenih šest mjeseci počinje im se davati finišer koji ima manje proteina od grovera i s njim se hrane do 14 mjeseci starosti odnosno do klanja, naravno uz dodatak voluminozne hrane.
Već smo prije bili spomenuli da se nesilice odnosno rasplodni nojevi mogu držati ili u porodicama-trio koju sačinjavaju jedan mužjak i dvije ženke i što je i najbolje po našem iskustvu, a mogu biti i razne druge kombinacije od jednog mužjaka + jedna ženka do jednog mužjaka + pet ženki. Osim ovog načina mogu se držati i u većim grupama gdje ima više mužjaka npr. sedam mužjaka + deset ženki i sl. Prije je bilo navedeno da se u slučaju držanja nojeva u grupi gdje ima više mužjaka mora povećati prostor u kojim se oni drže jer u takvim grupama može doći do svađa u sezoni parenja između mužjaka pa im se treba osigurati dovoljno mjesta za bijeg ili pak da svaki mužjak ima svoj dio unutar ograđenog prostora kako ne bi dolazili do čestih svađa u kojima može biti i smrtno stradalih sudionika – mužjaka. Za rasplodne nojeve jako je važno da budu smješteni na neko mjesto gdje se neće puno uznemiravati i gdje će oni imati svoj mir, a to zato jer je poznato da su nojevi životinje koje su jako podložne stresu pa svaki veći stres ili nagla promjena izazivaju poremećaj u ritmu nošenja jaja.
Za dobro nošenje jaja i za dobro parenje nojeva izuzetno je važna ishrana. Kod ishrane se mora obratiti pažnja na kvalitetu same hrane, a zatim i na sastav jer samo dobro izbalansirani obrok može dati dobre rezultate u parenju i nošenju kvalitetnih, zdravih oplođenih jaja.
Tako se za ishranu rasplodnih nojeva preporuča slijedeći sastav obroka:
1.5 l (2 kg) smjese za nesilice po ptici + 0.5 - 1 kg razmočenih repinih rezanaca po ptici + malo žitarica kao 'desert'. Uz ovu mješavinu nojevima se mora dati i zelene krme po volji.
Masa ovakvog obroka bez zelenog voluminoznog dijela ne bi trebala prelaziti dva kg po ptici na dan. Nojevi u rasplodu se mogu hraniti jednodnevno, ili pak višekratno što nije nužno.
Za ovakvu prehranu životinje trebaju uvijek imati na raspolaganju i dovoljno svježe i čiste vode za piće. Ženke najčešće nose jaja u gnijezdima koja mužjak izdubi u tlu ili u pijesku koji smo im osigurali. Ukoliko su to pješčana gnijezda onda su i jaja u njima puno čišća nego ako su snešena u blatna gnijezda. Jaje treba pokupiti što ranije i to čistim rukama kako ne bi došlo do infekcije jajeta. Ukoliko je jaje prljavo treba ga pažljivo obrisati suhom krpom i zatim spremiti u spremište za jaja koje mora biti prohladno sa temperaturom zraka 15-18 ° C i relativnom vlagom zraka 75-80 %. Jaja se ne bi trebala stavljati u inkubator prije nego dva dana odstoje u ovakvim uvjetima. Duljina čuvanja jaja u ovakvim skladištima treba biti maksimalno deset dana. Kad se jaja stave u inkubator treba im 42 dana da se izlegu pilići. Uz pravilnu prehranu rasplodnih nojeva higijena jaja je vrlo bitna jer tu može doći do infekcije jaja sa raznim mikroorganizmima koji zatim u inkubatoru tijekom inkubacije mogu izazvati veliki mortalitet embrija.
U periodu tijekom zime kada se nojevi ne pare, kad ženke ne nose jaja, logično je da je i prehrana nešto drugačija, i tada životinje nemaju tolike potrebe za mineralima kalcija, nego im se treba osigurati prehrana, koja im osigurava dovoljno energije da bi mogle podnijeti niske temperature. Tako se u zimskom periodu rasplodni nojevi hrane smjesom prilagođenom njihovim potrebama za ovaj dio godine. U obroku za zimsku ishranu obavezno se uz ovakvu zimsku smjesu mora dati i voluminozni dio - sijeno ili silaža kukuruza, sijenaža i naravno razmočeni repini rezanci. Sva ova voluminozna krmila moraju se obavezno usitniti tj. Nasjeckati na komade ne duže od tri do pet centimetra. To je potrebno, zato jer se u protivnom u želucu noja može stvoriti klupko od dugih vlakana trave ili sijena što može dovesti do začepljenja, pa čak i uginuća životinje.
Prijelazi s jedne vrste ishrane na drugu nikada ne smiju biti nagli nego trebaju biti postepeni, odnosno uvijek se treba bar nekoliko dana miješati prethodna vrsta smjese sa novom prije potpunog prijelaza na novu vrstu smjese, odnosno ishrane.
Kod uzgoja nojeva, kao i kod uzgoja drugih životinja, prehrana predstavlja glavni dio proizvodnih troškova. Rast, a time i povećanje težine noja najviše ovisi o uvjetima prehrane i držanja.
Za uzgajivače nojeva koji zbog neekonomičnosti ne mogu sami proizvoditi hranu, TSH Čakovec nudi na tržištu gotove smjese za nojeve. Prema potrebama nojeva u pojedinim razvojnim stadijima, postoji pet grupa obroka, tj mješavina hrane. Smjese su zajedno sa sadržajem %-tka sirovih proteina prikazane u tabeli 1.
Tabela 1.
| Suhi obroci | Starost u mjesecima | Sirovi prot. % |
| Starter za piliće | 0-3 | 22 |
| Grover za piliće | 3-6 | 18 |
| Hrana za uzgoj nojeva | 6-14 | 12 |
| Hrana za tov nojeva | 6-14 | 14 |
| Hrana za rasplodne nojeve | 18-20 |
Kako bi se zadovoljile prehrambene potrebe nojeva potrebno je uz te smjese dodavati i strmnu hranu (zelenilo i sijeno). Strmna hrana bi za lakše konzumiranje i prerađivanje trebala biti usitnjena ili grubo mljevena. Preusitnjena ili suha hrana može dovesti do problema kod konzumiranja (kašljanje zbog dijelova prašine), te nepotrebno nastaju gubici na hrani. Nagle promjene u ishrani nojeva treba po mogućnosti izbjegavati i to osobito kod rasplodnih nojeva koji sjede na jajima kako ne bi došlo do loših reprodukcijskih rezultata. Kod potrebe izmjene hrane trebalo bi nojeve barem tjedan dana privikavati na novu hranu, i to tako da će se nova hrana postepeno miješati u stari obrok. Za ishranu se smije koristiti samo kvalitetna hrana, za koju je vrlo važno da bude ukusna. Ostaci hrane koji su postali vlažni, te je počeo proces fermentacije, moraju se odvojiti i baciti. Nojevi trebaju uvijek imati na raspolaganju bistru i svježu vodu. Potreba za vodom ovisi o načinu ishrane i o vremenskim uvjetima (npr. Kod suhe ishrane i /ili vrućem vremenu potrebe za vodom su povećane). Ako se nojevi drže u ograđenom prostoru ili staji tada im je potrebno osigurati sitne kamenčiće i pijesak koji podražavaju usitnjavanje konzumirane hrane u želucu.
U prva tri mjeseca pilići nojeva su vrlo osjetljivi, te je u tom razdoblju potrebno posebnu pažnju posvetiti higijeni i ishrani, kako bi smrtnost bila što manja. Oko drugog do trećeg dana nakon leženja pilićima treba ponuditi hranu i vodu. Pored gotove smjese (starterza piliće s 22% proteina) dobro je ako se dodaju i manje količine usitnjenog zelenila, koje pospješuje apetit te doprinosi boljoj ukusnosti hrane. Mladi pilići vole grubo mljevenu hranu. Općenito više vole navlaženu miješanu, nego suhu travu. Vlažna hrana brzo se kvari, pa bi posude s hranom trebalo čistiti svaki dan kako ne bi došlo do probavnih smetnji u nojeva. Pilići i mladi nojevi nikada ne smiju piti odstajalu i toplu vodu, jer se razbolijevaju i ugibaju.
Mladi nojevi su oni koji su stari tri mjeseca do starosti za klanje, tj. Oko 14 mjeseci starosti. Sa starenjem životinje smanjuje se potreba za hranom te se smanjuje prirast. Zelenilo je kod mladih nojeva manje važno nego kod pilića pa se može davati više suhe strmne hrane u mljevenom ili nasjeckanom obliku. U tom razdoblju životinje se hrane sa groverom za piliće sa 18% proteina i to do starosti od trećeg do šestog mjeseca, a nakon toga finišerom za nojeve. Ako nojeve držimo radi uzgoja hranimo ih sa 12% proteina, ako su predodređeni za tov hrana treba sadržavati 14% proteina.
Kod ove kategorije životinja ishrana je jedan od najvažnijih faktora u reprodukcijskom prinosu. Lošim hranjenjem životinje pokazuju nezadovoljavajuće rezultate ili uopće nemaju potrebu za parenjem. Nesilice nojevi , u periodu nosivosti i neposredno prije njega, jedu hranu za nesilice s izbalansiranim omjerom kalcija, fosfora, te sa 18-20% proteina.
Iako su nojevi dosta otporne životinje (ptice trkačice), mogu oboljeti od određenih bolesti koje ćemo sada navesti.
Bolest je do sada evidentirana samo u Izraelu sa morbiditetom i mortalitetom. Morbiditet, a isto i mortalitet mogu biti jako visoki. Bolest se javlja najčešće u starosti od 3-4 tjedna. Tijek bolesti je dosta brz i životinje pokazuju znakove: teško disanje, grčevi i uvijanje glave i vrata (nervni simptomi). Sprečavanje pojave bolesti moguće je dvokratnom vakcinacijom protiv ND, a i to prvo živom vakcinom, a nakon 6 tjedana po vakcinaciji dati inaktivnu vakcinu putem injekcije. Kod nas se vrši preventivna vakcinacija samo živom vakcinom u starosti od 3 tjedna La Sota SPF i to putem vode za piliće.
Boginje nojeva (POX)O pojavi te bolesti javljeno je iz USA i Izraela. Može se javiti kod nojića od 1 tjedan starosti do 4 mjeseci života. Bolest izgleda kao tipična infekcija virusom boginja. Pojavljuju se krastice oko očiju, kao i naslage u ustima koje nastaju nakon infekcije u toku 6-10 dana. Prenosioci virusa su najčešće insekti koji ubodom prenose virus. Ptici pomažemo sa većim dozama vitamina A u vodi ili hrani, a moguća je obrada ranica nakon skidanja krasta sa tinkturom joda i glicerina. Da bi spriječili ponovnu infekciju moguća je vakcinacija duplom iglom , ubodom u krilnu opnu.
Influenca nojevaBolest se pojavila u zapadnoj Africi 1991. godine, kada je iz nojeva izoliran Myxovirus tip H7N1, koji nije patogen za kokoši. Kada se bolest pojavi kod malih nojića do 5 dana starosti, tada mortalitet može biti i do 80%, a obole i nojevi do starosti od 6 mjeseci. Patoanatomski nalazimo povećanje jetra, tvrđe konzistencije. Terapija bolesti nije moguća.
Žumanjčana vrećica bi se kod nojića morala resorbirati za 5 dana. U slučaju da dođe do infekcije tada se ona upali, čak i poveća, pa može doći i do uginuća. Najčešći uzroci nastanka infekcija su kod čuvanja jaja u inkubatoru kao i u valioniku. Tako inficirani pilići uginu za 2-3 dana nakon valjenja. Bolest možemo preventirati higijenom, od sakupljanja jaja pa do samog valjenja i držanja nojića u prvih 2-5 dana. U slučaju da terapiramo, može se poslužiti antibiotikom i to kod malog nojića najbolje u vodi za piće. Za terapiju se posavjetovati sa veterinarom.
PneumonijaKod malih nojića može često doći do upale pluća - zračnih vrećica. Najčešći uzrok tome su infekcije bakterijama iz roda coli i Klebsiela. Životinje teže dišu, nerado se kreću i slabije jedu. Ukoliko je infekcija sa više tipova bakterija tada je mogućnost za smrtnost nojića veća.
Coli enteritis nojićaColi enteritis nojića česta je bolest kod mladih nojića, posebno u prvom i drugom tjednu starosti života. Simptomi su prolapsus kloake koja je zamazana, ponekad sa krvavim izmetom. Ukoliko je zaraza kolijem koji stvara toksine, tada može doći do smrti. Česte su i sekundarne infekcije, koje dodatno kompliciraju bolest. Preventirati bolest možemo sa zdravom i ispravnom smjesom uz povoljne higijenske uvjete, a u slučaju pojave bolesti moguće je provesti terapiju antibiotikom zb.Baytril.
SepsaSepsa je često nastavak na coli enteritis kada je obuhvaćen cijeli organizam. Simptomi su: slabi apetit, depresija, opća slabost i grčevi. Poslije smrti koža je crna a svi organi zacrvenjeni. Jetra su povećana sa nekrozama, pluća su puna tekućeg sadržaja. Prevencija bolesti je veoma važna, a to je higijenska držanja i napajanja. Liječenje je moguće putem hrane ili vode za piće.
Nekrotični enteritis (KLOSTRIDIOZE)Infekcije klostridijima najčešće su u proljeće i jesen. Kod nojeva te infekcije uzrokuju velika uginuća i to već za 48 sati od infekcije. Uginuća su gotovo iznenadna. Dijagnoza se uspostavlja izolacijom uzročnika u laboratoriju. Prevencija bolesti sastoji se u higijeni držanja, napajanja i hranjenja nojeva.
TuberkulozaU 90-tim godinama pojavila se u ZOO-ima i to kod dva noja u Holandiji registriranih u zadnjih 10 godina. Uzročnik kod nojeva je Mycobacterium avium, a moguć je i M.tuberculosis. Bakterije žive preko godinu dana na podu i u stelji. U pojavi bolesti ulogu imaju i pogodovni faktori: loše držanje, loša i nepravilna ishrana. Na životinjama se vidi da iako dobro jedu, slabe loše se drže i potištene su. Nalaz na uginulim životinjama je na unutrašnjim organima: plučima, jetri, slezeni i crijevima (gdje nalazimo male čvoriće veličine prosa do graška, koji su ispunjeni sirastim sadržajem). Kod kupnje nojeva odmah ih treba ispitati na TBC i ukoliko su pozitivni, ttreba ih ubiti tj. Neškodljivo ukloniti.
PRI UVOZU NOJEVA OBAVEZNA KARANTENAMikroplazme (M. GALLISEPTICUM, SYNOVIAE)
Zaraza je češća kod mladih životinja i uzrokuje kronične respiratorne simptome, slične kao i kod peradi : suzenje očiju , iscjedak iz nosa , tresenje glavom , te otežano disanje. Uzročnik ostaje u izmetu do 3 dana , a u vodi do 2 dana i tako se zaraza prenosi sa ptice na pticu. Bolest se preventira držanjem visoke higijene u objektima, te kod ishrane i napajanja. Liječenje je antibioticima putem vode za piće ili se može dati injekcija. Nojevi mogu oboljeti i od gljivičnih oboljenja, kao što su kandidijaza, aspergiloza, ali i endo i ekto parazita. Nojevi rijetko obole od kokcidioze, pa se kokcidiostatici u hranu ne ugrađuju. Ionophori su za nojeve veoma opasni, jer su toksični. U slučaju pojave bolesti nojeve liječimo prema preporuci veterinara. Ipak ono što se kod njih najčešće javlja jesu problemi probave u vidu opstipacija ili zapletaja crijeva.
OpstipacijeBolest se javlja kad ptice naglo mijenjaju vrstu hrane , npr: sa peleta prijeđu na voluminoznu hranu (sijeno i ostala vlaknasta krmiva koja nisu sjeckana na veličinu 2 cm). Kada same pasu, tada mogu pojesti oštru travu jakih vlakana, što može stvoriti bezoar u pred želucu koji ne može dalje. Životinja tada jede veće količine kamenčića i time si sama želi pomoći, no stvar se još više zakomplicirala. Takve ptice su slabe kondicije, slabije jedu, samo pipkaju hranu, nervozne su i na kraju legnu i ne miču se. Ukoliko je fitobezoar manji možemo pokušati liječiti noja sa papafinskim uljem. Ako je fitobetoar veći tada se može kirurški izvaditi, a novija saznanja su da se takove jedinke izluče iz proizvodnje zbog sklonosti prežderavanju.
Zapletaj crijevaZapletaj crijeva može se javiti kod nojeva starih 4- 12 mjeseci, a razlog je nagla promjena hrane (kada se sa peletirane hrane naglo prijeđe na hranu bogatu sirovim vlakninom24.dan starosti33. dan starosti). Ta nagla promjena često može biti uzrokom zapletaja crijeva, kada dolazi do nagle smrti. Obdukcijom nalazimo karakterističan nalaz zapletanja crijeva.
Otrovanja
| Tjedan starosti | Temperatura u području noja |
| 1.tj. | 32-35°C |
| 2.tj. | 28°C |
| 3.tj. | 26°C |
| 4.tj. | 24°C |
| 5.tj. | 22°C |
| 6.tj. | 20°C |
6. O DRŽANJU RASPLODNIH NOJEVA
7. DRŽANJE I PREHRANA RASPLODNIH NOJEVA TIJEKOM ZIME
[POČETNA]