Tai Chi - u prijevodu znači "Vrhunac kraja" ili "Krajnja ideja", koncept ili zakon po kojem se sve odvija, i koji se odražava u svakoj pojedinačnoj stvari, procesu, promjeni ili događaju... 
Prvi dio naziva (Tai Chi) označava filozofski, a drugi, (Chuan) borilački koncept. 

Vježbanje Tai Chi Chuana, omogućava razvijanje koordinacije pokreta i akumulacije energije, što se vrlo efikasno može primijeniti, kako u borbi tako i u drugim životnim situacijama. Naime, vježbanjem Tai Chi Chuana - dolazi se do umijeća potpunog ovladavanja, fizičkim i mentalnim sklopom, što je osnovni preduvjet razvitka našeg duhovnog bića. Zbog polaganih i mekanih pokreta, Tai Chi Chuan, se još naziva i "meditacija u pokretu". 

Tai Chi nam pomaže da ostanemo vitalni, međutim, to nam ne bi smio biti jedini i krajnji cilj. Pored toga, cilj nam je, da si s podizanjem razine vitalnosti tijela olakšamo bavljenje stvarnim prioritetima. 

Od velikog značenja za Chi je kisik odnosno disanje. Naime, mišići dobivaju energiju za rad izgaranjem hranjive tvari, koja izgarajući oslobađa energiju odnosno proizvodi ugljični dioksid. Za upravo opisan proces, naravno potreban je kisik, pa tako, ako su fizički napori veći, potrebna je veća količina energije za što je potrebno i više kisika, koji dobivamo povećanim uzimanjem, a što se osigurava dubljim i češćim disanjem. Upravo su Chi Kung vježbe, one koje omogućavaju, dolazak velike količine kisika, a što je organizmu za normalan rad prijeko potrebno. 

Kung - znači rad a Chi, vidjeli smo, znači vitalna energija. Kung-fu (što je potrebno ovdje spomenuti) označava, u osnovi, čovjeka koji nešto (vrlo vješto) radi. Chi Kung stoga, označava čovjeka koji se trudi i radi, ali na razvijanju i gospodarenju Chi energijom. Čovjek živi zahvaljujući Chi energiji, i sve dok ta energija neometano kruži meridijanima kroz tijelo, čovjek je zdrav, odnosno, pozitivna i negativna energija nalaze se u ravnoteži. Znači, zdravlje rezultira iz odnosa i sklada Yin-a i Yang-a, te neometanog i normalnog kruženja vitalne energije. 

Postoje različiti programi vježbanja, pomoću kojih čovjek, uslijed nekog od navedenih poremećaja, može uspostaviti ravnotežu energija, ili omogućiti normalan protok iste po meridijanima. Vježbanjem čovjek počinje osjećati tok energije, postaje otporniji i zdraviji, razvija sposobnost kontroliranja odnosno, upravljanja vlastitom energijom, pa tako i samim sobom. Tek tada se energija, može koristiti za različite namjene kao što su npr. liječenje - ako se radi liječniku, borba - ako se radi o ratniku, te slanje na oštricu mača - ako se radi o mačevaocu... 

Uglavnom, vidimo da se dolazi do jednog fantastičnog umijeća, a to je slanje energije izvan tijela i onog što je najvažnije, očuvanje zdravlja.