Ni piletina nije ono što je nekad bila!

Dvadesetih godina ovog stoljeća piletina se vrlo malo jela u SAD, a postojala je klasična sezona konzumiranja tj. proljeće (Spring chickens). U to doba, da bi pile dobilo potrebnu težinu za klanje (oko 1 kg), bilo je potrebno 16 tjedana. Danas, zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, a prije svega genetici, pile postiže dvostruku težinu (oko 2 kg) za svega 7 tjedana. Dok su se tada neki dijelovi peradi bacali, danas se doslovce sve iskoristi. Kako stvari stoje glede jaja? Početkom stoljeća, kokice su nosile 30 komada jaja godišnje i nikome nije padalo na pamet da razmišlja kako je to malo. Danas, kokice nose najmanje 250 komada godišnje, što znaaI da farma od primjerice 10 tisuća nesilja, može godišnje proizvesti oko 2,5 milijuna komada! Tko se usudi postaviti pitanje kako je to postignuto, dobit će neobičan odgovor; kokice su izolirane od stresa i pod crvenim svijetlom postale manje agresivne, što se odrazilo boljim nošenjem jaja! Da bi dobro nosile, potreban je red i mir! 

Pribor za konzumiranje hrane 

Čovjek je za uzimanje hrane s stola oduvijek koristio prste i tako je bilo sve do pojave vilice. Taj prijelaz međutim ipak nije bio tako nagao; tome su pomogli razni (dulji ili kraći) drveni ili drveni štapići koji su se primjerice u Japanu očuvali sve do danas. Smatra se da je “praotac” zaoštrenih štapića bio jedan kineski imperator koji se pred uzvanicima htio pohvaliti novom metodom uzimanja jela. Ako se analizira odgovarajući lokalni termin za takvo sredstvo, onda bi se mogao prevesti kao “pomoćni” koji je kasnije dobio i obilježje “brz”. U Koreji se primjerice koriste žičani štapići za uzimanje hrane. Štapići se koriste i u Vijetnamu, a u nekim drugim zemljama se koriste vilice s jednim šiljkom. U Kini se djeca služe porcelanskim žlicama ali samo do 4 godine; inače žlica kao pribor se koristi za juhu i za jedno jedino jelo poznato kao nabujak “chowanomushi”. Glavni preduvjet da se riža i druga jela mogu konzumirati pomoću štapića jeste da se zdjelica prinese ustima. A najveći problem Europljana koji pokušavaju jesti u Japanu jeste navika da se jelo prenese od tanjura do usta na način kao da se radi o žlici! U vezi s korištenjem popularnih štapiaa postoje pravila ponašanja koja kažu “nikad ne ostavljaj štapiće ukriž na tanjuru nakon objeda”, ne “diži se od stola dok svi ne pojedu” i na koncu “nikada ne ubodi štapiće u svoj obrok riže - okomito”. Godišnje se u Japanu proda 20 milijuna štapića od bambusa!

Eskimi - ljudi koji jedu sirovo meso!

Ljudi iz američke savezne države Aljaske zovu Eskime “Inuit” što doslovce prevedeno znači “narod”. Međutim u svijetu udomaćeni naziv “Eskimi” potječe od indijanskog jezika (Angonguin) koji ima značenje “ljudi koji jedu sirovo meso”. Ta činjenica za nikoga nije ništa novo, ali kod toga nikome ne pada na pamet pitati se što je tome razlog, a on je u suštini vrlo jednostavan. Eskimi nemaju ni drveta ni ugljena pa bi se generalno moglo reći da su “kratki” s energijom zbog čega si ne mogu priuštiti kuhanje i pečenje mesa. Osim toga oni su “kratki” u opskrbi svježim voćem i povrćem pa jedino putem mesa mogu dobiti sve one dragocjene vitamine koji otuda dolaze. Ako se meso termički obradi od toga ništa neće biti. Ovako ostaje sačuvan i dragocjeni vitamin C točno u količinama koje su dovoljne da se ne pojavi skorbut. Kao što je poznato, svježa krv morskih sisavaca sadrži dovoljne količine svih vitamina i minerala. Uostalom, to su odavno prije Eskima “prokužili” Mongoli koji su danima mogli preživjeti pijući krv svojih konja.

Što je to stvarno čokolada?

Čokolada je bez dvojbe najpopularnija slastica na svijetu, a da je zaista tako govori i činjenica da su kakao zrna bila platežno sredstvo u kulturi Azteka i Maja! Pa ipak u Europi se vodi pravi rat upravo na temu definicije čokolade. S jedne strane su Englezi i Danci koji zagovaraju liberlni pristup tj. da se osim kakao maslaca u ovaj proizvod mogu dodavati i razne druge masnoće (primjerice palmina), a s druge strane su tradicionalisti (puristi) koji kažu da čokolada može biti samo onda kada isključivo sadrži kakao maslac. Ovu stranu zastupaju strastveni ljubitelji čokolade Belgijanci i Francuzi. U okviru EU na žalost, može biti samo jedan propis i sada je u pitanju čiji će glasovi prevagnuti. Razlog bitke je cijena koštanja proizvoda jer kakao maslac je izrazito skupa sirovina, koja se primjerice može bolje unovčiti u kozmetici nego u prehrani. Iz povijesti znamo da je bio rat zbog nogometa, pa zašto molim vas ne bi mogao biti zbog čokolade?

Prohujalo s vihorom

Već i svako dijete zna da probava u crijevima kako ljudi tako i životinja, ima za posljedicu stvaranje plinova (zbog procesa bakterijske fermentacije nekih ugljikohidrata). Svaki pokušaj da se to spriječi ili umanji, svojevrsna je glupost jer tijekom dana primjerice čovjek “proizvodi” oko 1 litru plinova (vodik, ugljen dioksid, metan) koji negdje moraju izaći van jer bi u protivnom došlo do grčeva. Velika glupost je i uzimanje raznih tableta protiv plinova kao i stvaranje kulta “sramote” za zvučne efekte koji ponekad znaju iznenaditi dijete pa i odraslog čovjeka. U nekim davnim vremenima flatus je bio znak ”visoke kulture” a broj zvučnih efekata se zbrajao i pozitivno bodovao. U tradicionalnoj Kini flatus je bio zabranjen na javnom mjestu. U viktorijansko vrijeme ženama se nije preporučivalo puštati plinove za stolom. Flatus kod konja koji može biti gromoglasan, iznenadan obično je dovodio do vrlo smiješnih situacija osobito na paradama ili za vrijeme vožnje kočijama. Nesretne su bile dame u svijetlim toaletama koje su sjedile naprijed ne samo zbog smrada crijevnog sadržaja, već zbog mnoštva zelenih kapljica koje se u pravilu ničim ne mogu oprati.

Što je to geofagija?

Kada ljudi jedu razne nejestive materijale (mort, zemlja, cigla, glina itd) kažemo da se radi o bolesnoj pojavi, međutim na nekim mjestima kugle zemaljske to se smatra sasvim normalnim. Pojava se zove geofagija i poznata je od davnina. Vezana je za nedostatak nekih minerala, ali misli se, uz pokušaj da se istjeraju crijevni paraziti itd. U nekim afričkim zemljama sasvim je normalno da se na placevima prodaju kocke gline u jestive svrhe, a na jugu SAD postoji običaj da se glina daje trudnicama “kako bi lakše donijele bebu”. Mnogi poznavatelji pučke medicine misle kako je konzumiranje gline “zdravo” i kako u tome nema ničeg lošeg. Uzorci zemlje koja se u nekim kineskim provincijama koristi u prehrani, sadrže željezo, kalcij, vanadij, magnezij i mangan, pa je nesumnjivo da takva “nadopuna” siromašnog jelovnika ima pozitivno djelovanje. Uzorci kaolina iz Zimbabvea imali su čak i joda. Među nejestive tvari svakako spadaju i insekti koji se koriste u prehrani mnogih, osobito afričkih naroda. Analize pokazuju da upravo insekti daju oko 10% ukupnog svjetskog proteina koji se koristi u prehrani!

Rajčica i ljubav na prvi pogled

Sigurno biste se prevarili da vas netko pita za podrijetlo riječi “tomato”? Zasigurno jer izraz potječe od meksičkog “zictomatl” a tiče se jedne voćke! Manje je poznato da rajčica predstavlja na neki način simbol ljubavi; kada je došla iz novog svijeta tijekom 16 stoljeća u Engleskoj se zbog oblina, crvene boje kao i “pouzdanog afrodizijačnog djelovanja” zvala jabuka ljubavi (Love apples), a sličan termin postoji u francuskom (pomme d,amour) i u njemačkom jeziku (Liebsapfel). Bilo je uvriježeno mišljenje da rajčica donosi sreću pa nije bilo čudno da se ovaj plod donosi kao poklon dragoj osobi. Mnogi botaničari tog šašavog vremena, pisali su kako je rajčica opasna i otrovna valjda ciljajući na biljke koje su joj u bliskom srodstvu. Rajčica se prvo proširila po Italiji gdje je nastao i čuveni “umak od rajčice”, a potom u drugim zemljama.