USUSRET NOVOM MILENIJU

ŠTO ĆEMO JESTI 2000 GODINE?

Homo urbanicus između medicine i alternative.
Saznanja o hrani i prehrani te o direktnoj vezi hrana – degenerativne bolesti, hrana i rak, hrana i dijabetes su se toliko umnožila posljednjih desetak godina, da uplašeni (prosječan) čovjek sve više zagleda u lonac. Stručnim i kvazi stručnim naslovima u dnevnom i tjednom tisku običan homo sapiens je zbunjen koliko novim toliko i starim činjenicama; on je zapravo stisnut između želja i stvarnih mogućnosti., između naslaga nepromjenjivog nasljeđa (nema tice do prasice) i piramide zdrave prehrane. Sve veća potrošačka ponuda s jedne a sve manje novaca s druge strane, čini ga frustriranim. On se neuredno i loše hran, što se vidi na pretjeranoj težini. Taj isti homo urbanicus sve manje vjeruje oficijelnoj medicini, a sve više koketira s alternativom. Ljekarne se pune s homeopatskim remedijama, sve je više “gurua” koji nude široku paletu brzih usluga. Liječnici sele iz državnih bolnica u privatne ordinacije i klinike a pacijenti nose hranu sobom. Mnogi menadžeri žive na sendvićima i kavi, kronično pate od stresa; traži se hrana spasa, hrana za bolji imunitet, hrana za brzi rast, hrana za vračanje izgubljene energije, hrana za športaše..Traži se uvijek ono čega nema..

 

Ljudi u crnom 

“Što god uradili, radite krivo..No, opustite se, nije strašno premda je strašno da tu ne možete ništa učiniti”. – veli redatelj filma godine “Ljudi u crnom”. Sonnefeld. Uvjeren sam da ima u tome istine jer ako pogledamo proteklo stoljeće unatrag glede prehrane, sve se vrtii u krug. Prvo smo sedamdesetih godina izmislili (čitaj znanstveno utvrdili) da je mliječna mast opasna za krvožilni sustav i izazavali lančanu histeriju koja je dovela do pogroma kakav se ne pamti u novijoj povijesti čovječanstva. Maslac je izbrisan iz jelovnika, punomasno mlijeko najureno iz suvremenih tetrabrick pakovanja, a margarin je ugledao svijetlo dana kao njegova sjajna supstitucija tj. kao zdrava alternativa. Dvadesetak godina kasnije optužili smo taj isti margarin kao izvor trans masnih kiselina koje su nastale u procesu hidrogenacije ulja a organizam nema odgovora da regulira njegovu probavu, zbog čega mogu nastati razna oštećenja. Posebno je “problematičan” tvrdi margarin koji se koristi u kolačima i masnom tijestu. Mnogi zagovaraju vraćanje mliječne masti i maslaca, a neki vele da treba zaboraviti i jedno i drugo i da treba preći na sintetsku masnoću tipa Olestra. Naime, nakon višegodišnjih istraživanja i potrošene pogoleme hrpe dolara, američka tvrtka Procter & Gamble izbacila je prije par godina na tržište Olestru – tvar sličnu mastima koja se uopće ne probavlja jer ima prevelike molekule, što znaći da nema energetsku vrijednost. Svi su bili uvjereni u puni komercijalni pogodak i potpuno ostvareni ljudski san – uživati u masnoj hrani bez posljedica, a u san se uljuljala i uvijek budna FDA koja je Olestru odobrila za ograničenu uporabu. Sve je bilo dobro dok korisnici Olestre nisu uočili 2 velike i vrlo nezgodne posljedice; grčeve u crijevima i “flisanje” ulja na izlaznom debelom crijevu (čmaru) tako da su strojevi za pranje donjeg rublja imali “pune ruke posla”. Budući da se radilo o velikom businessu, kompromis je nađen u neobičnoj deklaraciji “da proizvod ima neke neugodne posljedice” a kada su primjedbe toliko uzbudile javnost da nije bilo drugog izlaza, Olestra je početkom 1998 godine uklonjena iz prometa.

 

Što je bilo sigurno, više to nije !

Cijeli svijet se ugleda u američke propise i u američki sustav kontrole namirnica, svaka pa i najmanja laboratorija na Novom Zelandu, u Pakistanu ili u Rijeci koristi američke metode rada . Njihova tehnika i tehnologija su najdalje otišli, pa ipak upravo je Amerika zemlja s najvećim brojem trovanja hranom! Sjetimo se lanjske “frke” s hamburgerima na kojima je utvrđen opasni trovač posebni soj E-coli zbog kojeg su stradale stotine ljudi i zbog kojega je zatvoren jedan od najvećih pogona za industrijsku proizvodnju pljeskavica. Upravo zbog tog uzročnikai koji ubija ljude, zabrinuti su sanitarni organi mnogih zemalja. Alarmantne su i najnovije pojave u Europi i u nas s engleskom smrznutom govedinom najviše ćinjenicom da se zaraženo meso kuhanjem ili pečenjem ne može osloboditi priona.. Izgleda da je novac po kilogramu mesa važniji od eventualnih zdravstvewnih posljedica koje bi se mogle pokazati kod ljudi nakon 15 ili više godina. Pokazalo se da “kružni tok kretanja” predstavlja najbolji put u izbjegavnju kvalitetne kontrole na prostorima između država. Izatim slijedi šok iz ovih naših prostora; uvoz trihineloze iz Republike Srpske i BiH putem kobasica od svinjskog mesa (domaća srijemska) u legalnoj ili ilegalnoj trgovini, te stradavanje većeg broja nedužnih ljudi, samo je tragična bilanca koja ukazuje na velike potencijalne opasnostii kada je u pitanju hrana i nekontrolirana prehrana. Zbog toga sve manje vjerujem u savjest ljudi i u sustav kontrole; jedino utješno što je ostalo jeste vlastita edukacija i prevencija. Naravno i educiranje djece na način da razmisle prije nego što nešto stavljaju u usta. Ali, za educiranje morate imati Institute i novce za edukativne programe, a Hrvatska nema ni jedno ni drugo. Ne samo da nema Institut za hranu i prehranu već na Medicinskom fakultetu nema ni katedru za prehranu!

 

Moda, riblje ulje i genetski programirana hrana

Dozvolite da se vratim na film “Ljudi u crnom” i na tekst Sonnefelda: “danas se većina ljudi slaže da je zemlja okrugla, da na njoj nema vanzemaljaca, da je crveno meso štetno za krvožilni sustav, da se od soli dobiva visoki tlak. Sve će se te postavke u budućnosti pokazati netočnim, isto kao što je i ovo u što danas vjerujemo, samo negacija prijašnjih uvjerenja”..Točno, čovjek se stalno vrti u krug! Od 1915 godine kada je riblje ulje prvi puta ugrađeno u inustrijsku hranu za dojenčad na bazi mlijeka, kada je tamo stavljeno zbog A i D vitamina, do danas kada je ponovno modni hit, prosle su 83 godine. Ipak danas je razlog za ugrađivanje malkice drukčiji naime, zna se da pored A i D vitamina tamo ima i Omega-3 masnih kiselina. Zapravo, proizlazi da je upravo riblje ulje najveći modni hit u prehrani. Kada govorimo o prehrani, vremenski prostor od dvadesetak godina nije ništa drugo do,li modna pista po kojoj se kreću uvijek isti materijali na istim ili sličnim manekenkama, ali s drukčijim modelima. Čuveni ruski znanstvenik Mečnikov, koji je “inficirao” Europske dvorove s kiselim mlijekom, vjerovao je u dugovječnost koju treba zahvaliti mliječno-kiseloj mikroflori u crijevima. Tzv. teoriju “čišćenja organizma” od opasnih otrova trulenja, nije mogao verificirati jer je umro u 72 godini života, dakle puno ranije nego se očekivalo. Ali iza sebe ostavio je modu zakiseljavanja sadržaja crijeva enormnim količinama kiselog mlijeka. Ni jednog trenutka nemojte pomisliti da ste pobjegli od genetski programirane hrane; vi već odavno jedete rajčice i krumpire kojima su popravljena neka od svojstava genetskom manipulacijom. Kada gledate slike klonirane ovce Doly, nemojte se brinuti na za budućnost omiljene vrste mesa, jer meso jpodrijetlom od kloniranih životinja ući će u vaš lonac tiho i neosjetno. Čak se može dogoditi da ćete konstatirati kako je vrlo ukusno.

 

Zlokobno Maltusovo proročanstvo

Da ćemo se na zemlji ugušiti u vlastitom smradu ili polako umirati od gladi, obično su pretjerivanja pesimista, ali zato treba vrlo ozbiljno podsjetiti na proročanstvo britanskog ekonomista Thomasa Mathusa (1766-1834) koji je u svojoj tezi (Essay on the Principle of Population) predvidio da će doći do nesrazmjera u porastu proizvodnje hrane s jedne i porastu populacije s druge strane, što će imati za posljedicu samouništenje svijeta. Naime, on veli da populacija raste geometrijskom a proizvodnja hrane aritmetičkom progresijom. Ako se danas uzmu u razmatranje samo 5 najmnogoljudnijih zemalja svijeta i statistički obrade njihovi trendovi, onda ima mjesta zeblnji za buduće naraštaje. Primjerice, 1960 godine svijet je imao 3,037 milijardi ljudi, 1984 godine ta se brojka popela na 4,75 milijardi, a sve procjene govore da će 2025 godine svijet naseljavati ravno 8,27 milijardi ljudi. Ako se tome dodaju mogućnosti uništenja usjeva bojnim otrovima, biološkim oružjem ili atomskim eksplozijama, onda se opasnost za izvore hrane višestruko povećava.

Moje osobno mišljenje da sadašnji čovjek po svom mentalnom sklopu naprosto nije dorastao ternutku u kojem živi. A i svi dosadašnji njegovi postupci kroz stoljeća pokazuju da prvo mora proći gorka iskustva preko svojih leđa da bi tek onda poduzeo energične korake.

 
 
 
 
 
  Nazad