Nakon mikroba, slobodni radikali su najveći neprijatelji dugog života! Jedno je očekivana dužina života kod rođenja, a sasvim drugo maksimalna dužina života. Prva je promjenjiva i primjerice povećana u SAD s 47 u 1900 godini, na 75 u 1995 godini. Druga je uvijek 115-120 godina. Suvremeni antioksidansi mogu produžiti očekivanu starost, ali nemaju učinka na maksimalnu životnu dob. Slobodni radikali se danas povezuju s nastankom bolesti krvožilnog sustava, sivom mrenom, rakom, bolestima zglobova i brojnim drugim poremećajima zdravlja.

Kontinuirano otrovanje!

Upravo se navršava 40 godina od nastanka znanstvene teze da prerano umiremo zbog oksidativnog oštećenja stanica i tkiva; tim povodom održan je u SAD niz stručnih skupova na kojima je postignut koncenzus kada je u pitanju razorno djelovanje slobodnih radikala. Danas se pojam “slobodnih radikala” toliko udomaćio da ga nitko pametan ne dovodi u pitanje, ali davne 1960 godine, o tome nitko nije imao pojma. Zapravo, od vremena otkrića mikroba kao uzročnika bolesti, nije bilo većeg otkrića od veze slobodnih radikala s jedne i oksidativnog propadanja stanica, tkiva i organa s druge strane. Danas imamo listu od oko 50 oboljenja čiji se uzroci povezuju s djelovanjem slobodnih radikala, a predpostavlja se da će uskoro lista biti povećana na 80 oboljenja! Kada netko ide ispred svog vremena, kažemo da je “genijalac”; otac teorije o procesu starenja pod utjecajem slobodnih radikala je dr Denham Harman s sveučilišta Berkeley u Kaliforniji. U vrijeme kad nitko nije ni pomišljao na nešto slično, njegov znanstveni rad je objavljen u stručnom časopisu “Journal of Gerantology” a sada je uz njegovu nazočnost održan simpozij pod naslovom “Zlatni period teorije starenja pod utjecajem slobodnih radikala”. U međuvremenu je napisao stotine znanstvenih radova i desetak knjiga, a njegovo djelo nastavile su brojne institucije i stotine drugih istraživača. Suština teze je da umiremo prerano jer se kontinuirano trujemo - slobodnim radikalima!

Je li kisik opasni prijatelj?

Kada kažemo da se auto kreće na pogon benzinom a čovjek hranom, to nije doslovce točno jer pogonsko gorivo za čovjeka je zapravo kisik. Naime, tek oksidacija u stanicama oslobađa neophodnu energiju i svakom kretanju zapravo prethodi oksidacija. Stanice mozga primjerice, bez kisika umiru za nekoliko minuta zato smo prisiljeni neprestano udisati zrak koji prosječno sadrži 21% kisika. Po svemu sudeći možemo reći da je kisik zapravo veliki “prjatelj” čovjeku. Međutim, kisik ima i drugu stranu medalje; ako previše udišemo čisti kisik može doći do intoksikacije, što dobro znaju astronauti, ronioci i pacijenti u intenzivnoj skrbi. Poznato je da je Paster u svom laboratoriju mikroorganizme inaktivirao kisikom, a voda za piće se danas može sterilizirati - ozonom. Toksičnost kisika za sva živa bića poznata je više od stoljeća, ali nikom osim dr Harmana nije bilo poznato da postoji nekakvo unutrašnje djelovanje sporednih proizvoda oksidacije i to u tolikoj mjeri da mogu biti postati razorni za funkcioniranje pojedinih vitamnih sustava organizma.

Oksidacijski stres i interna radijacija

Dužina života određena je zapravo stupnjem oštećenja mitohondrija od strane slobodnih radikala, a ovi nastaju od neuparenih elektrona kisika! Masovno djelovanje slobodnih radikala kod osoba koje su posebno izložene, naziva s s punim pravom “oksidacijski stres” pa se iz toga izvlači pravilo; što više takvog stresa, to brže starenje stanica!. Mjesto djelovanja su osjetljive stanične membrane u mozgu i nervnom tkivu, odnosno masne komponente tih membrana. Naravno, pravilo se može i okrenuti; smanjenje utroška kisika, jednako je produženju očekivane dužine života! Ako se manje jede, manje se troši kisika, manja je izloženost slobodnim radikalima. Imamo jakih dokaza da restrikcija kalorijskog unosa samo za 30% usporava proces starenja miševa a pokusi na majmunima su u toku. Proizlazi da je izloženost djelovanju slobodnih radikala isto što i interna radijacija. Najdulje bi živjeli u slučaju kada bi mogli usporiti disanje, a oni koji najbrže “ispiru” svoje stanice kisikom kao što su športaši i neke druge osobe s visokim stupnjem aktivnosti, imaju najkraći životni vijek.

Slobodni radikali - tihi ubojice!

Znanstvena i stručna literatura prepuna je podataka o destruktivnom djelovanju produkata razlaganja kisika. Metabolizam kisika koji neprestalno traje u živom organizmu, oslobađa ih stalno, a mi ih od milja slikovito nazivamo “slobodni radikali”. Službena definicija tog pojma bila bi “atom ili molekula kisika koja ima jedan ili više neuparenih elektrona. Ona prosječnom čitatelju ne znaći mnogo, ali daje do znanja da je nabijena energijom i vrlo nestabilna te da se vrlo rado veže s svim tvarima kojima dođe u kontakt (masti, proteini), stvarajući kod toga lančanu reakciju i brojna oštećenja (degeneraciju, lom DNA strukture). Posljedica je prerano starenje i otkazivanje pojedinih funkcija (primjerice vida). Hidroksi radikali osobito su važni jer napadaju fine proteinske strukture. Naravno, odmah se postavlja pitanje - što to izaziva pojavu slobodnih radikala? To je prije svega veliki i ponavljani fizički napor (intenzivni trening), intenzivno sunčanje i zračenje druge vrsti, jaki psihički stres (smrt drage osobe, rastava braka), pušenje preko 10 cigareta dnevno, često dugotrajno letenje transkontinentalnim avionima itd. Strastveni pušač se tijekom dana doslovce puni slobodnim radikalima! Piloti su stalno izloženi kozmičkom zračenju! Pojava slobodnih radikala međutim, ne znaći odmah i poboljevanje zahvaljujući posebnom mehanizmu obrane (lovci slobodnih radikala) pomoću kojeg se drži ravnoteža. Ako se pak produkcija slobodnih radikala prolongira ili pojačava, postoji mogućnost da organizam u jednom trenutku ne može više uspostaviti ravnotežu što može biti početak procesa pojave funkcionalnog poremećaja.

Liječenje ozonom - štetno?

Svojevremeno je bilo u modi liječenje ozonom, pa su se prodavali mali uređaji (ozonizatori) za osvježivanje prostorija kao i razni tipovi maski. Ozon se upotrebljavao za sterilizaciju kirurških dvorana i vodocrpilišta, te u nekim tehnološkim procesima (aseptičko zatvaranje ambalaže). Mnogi i danas misle kako je nakon kiše i ljetne oluje zrak pun ozona pa ga treba što više udisati! Točno? Ne nije! Upravo ono zbog čega ubija bakterije, oštećuje i svaki drugi organski materijal pa i ljudske stanice i tkiva. Puno ozona nije zdravo! Kod vrlo niskih koncentracija (0,3 dijelova na milijun) dovodi do upale gornjih dišnih putova, a kod športaša koji za razliku od ljudi u sjedećem položaju dišu i 20 puta brže, oštećenja su kud i kamo veća! Upravo zato što izaziva u tkivima lančanu reakciju produkcije slobodnih radikala koji ubijaju sve ono što je najdragocjenije (crvena krvna zrnca, stanične membrane mozga i drugih vitalnih organa) ozon nije našao svoje mjesto u “osvježivanju” športaša, već naprotiv, treneri bježe tamo gdje ga nema ili ga ima znatno manje. Premda je ozon samo malo drukčiji oblik kisika s svojstvenim mirisom, nije nimalo bolji od svog srodnika i ovdje je naveden kao lijepi primjer. A kad se proces indukcije slobodnih radikala otvori, oni će sasvim sigurno nešto oštetiti (srce, krvne žile, mozak)! Tijelo je staro koliko su mu stari pojedini organi odnosno tkiva, da bi se konačno sve završilo na razini stanice. Oksidativne promjene stanica mogu spriječiti jedino jaki antioksidansi.

Mogu li antioksidansi produžit život?

Odavno se zna, a pokusi su to potvrdili, da postoje tvatri koje mogu produžiti prosječnu dužinu života pšokusnih životinja. Iskušane su stotine tvari, ali sve se svodi na antioksidanse i na skupinu tvari koja u sebi sadrži - sumpor. Sve što se kasnije dogodilo samo je razrada ideje i rutinska provjera pojedinih tvari. Već prvih desetak godina urodilo je plodom; visokim dozama E vitamina pomaknut je prosječni životni vijek miševa za skromnih 5%! Zatim se došlo do drugih zanimljivih otkrića tj. da je jedno “očekivana” starost a sasvim drugo - “maksimalna” starost. Dok se prva može mjenjati u nekim granicama, druga predstavlja konstantu! Samo s jednim preparatom (2-MEA) očekivana starost pokusnih životinja pomjerena je čak za 20%. Ako se to prevede na čovjeka, proizlazi da bi očekivana starost mogla skočiti s 75 na 90 godina!. Postoje zvanični podaci da posljednjih desetak godina čak 50 milijuna Amerikanaca redovito uzima antioksidanse. Računa se da se samo zbog toga starenje pomjera za 5-7 godina. Skupina antioksidansa se stalno proširuje. E-vitamin je svakako prvi u skupini ali ne i najvažniji; tu su još beta-karoten, C vitamin, glutation, Koenzim-10 i likopen. Svaki od njih temeljito je prostudiran i znanstveno elaboriran. Važno je istaći da osim pojedinačnog među njima postoji i “podupiruće” djelovanje. “Čiščenje” slobodnih radikala u organizmu pravi je izraz za njihov specifičan način djelovanja. Razlog je jednostavan; nakon mikroba radikali su najveći neprijatelji zdravlja