Sustavi simbola za stupnjeve Zodijaka Vec pri prvim svojim kontaktima s astrologijom imao sam veliku potrebu profinjavanja informacija koje nam pruza pozicija pojedinog planeta ili tocke unutar znakova Zodijaka. Nisu me zadovoljavala tumacenja koja su na primjer Veneru u Djevici tretirala na isti nacin, bilo da se ona nalazila na pocetku ili kraju znaka. Eventualno bi se ponegdje uzimala u obzir podjela znakova na dekanate, ali na jedan vrlo nedefiniran nacin. Veliki preokret je nastao u trenutku kad sam doznao za postajanje tako zvanih Sabijskih simbola koji su se odnosili za svaki pojedini stupanj Zodijaka. Rad sa Sabijskim simbolima pruzio mi je priliku da udjem u unutrasnjost Zodijaka i konkretno proucavam ogromno bogatstvo sadrzaja koje on krije. Sabijski simboli Za Sabijske simbole moramo biti zahvalni Marcu Edmundu Jonesu, astrologu i jednoj od kljucnih licnosti americke ezoterije s pocetka dvadesetog stoljeca. Pri svom prucavanju simbolike stupnjeva Zodijaka on je uocio poprilicnu zastarjelost svih postojecih sustava simbola i odlucio stvoriti jedan novi koji bi bio primjeren vremenima u kojima zivimo. U tu svrhu angazirao je Elsie Wheeler, vidovitu zenu koja je citav svoj zivot provela prikovana za invalidska kolica. Ta vrlo povucena i ljubazna zena posjedovala je posebnu sposobnost da izravno prima "slike" koje su joj kasnije pomagale pri odgovaranju na pitanja ljudi koji su joj se obracali za pomoc. Jones i Elsie Wheeler izveli su seansu primanja simbola 1925. godine u jednom velikom parku nedaleko od sredista San Diega. Kako bi simboli bili sto autenticniji Jones je sa sobom ponio spil od 360 praznih karata na koje je samo napisao oznake za stupnjeve Zodijaka (1 Ovna, 2 Ovna, 3 Ovna, ...). Tijekom primanja simbola on je stalno mijesao karte i ne gledajuci njihove oznake izvlacio ih jednu po jednu iz spila. Elsie Wheeler bi mu govorila simbolicke slike koje je on nakon toga zapisivao na neoznacenu stranu izvucene karte. Ponavljanjem opisanog postupka tijekom dvije seanse primljen je niz simbola koji je korespondirao nizu od 360 stupnjeva Zodijaka. Kad je sve bio gotovo, Marc Edmund Jones je karte sa zapisanim simbolima slozio po njihovom pravom poretku. Time je ucinio prvi korak pri formiranju jednog cjelovitog sustava simbola koji ce sve do danas zadrzati svu svoju intrigantnost i preciznoscu fascinirati sve one koji su imali srece doci s njima u kontakt. Jones jos dugo nakon primanja simbola nije s njima izlazio u javnost. Njihovom proucavanju posvetio je citav niz godina i tek na nagovor studenata unutar svog Sabijskog udruzenja pristao je da ih objavi u obliku zbirke zapisa s njegovih predavanja. Na taj nacin nastala skripta izasla je 1931. godine kao interni materijal Jonesove organizacije pod naslovom "Symbolical Astrology". Vrlo skoro Jones je uvidio da verzija simbola koja je formulirana na predavanjima ima brojne nedostatke. Konstatirao je da mu se dogodilo upravo ono sto nikako nije zelio, a to je da sabijski simboli u sebe ukljuce moraliziranje. Iz tog razloga je savijetovao svoje studente da je ne koriste i odustao od daljnje publikacije spomenutog materijala. Tko zna kakva bi bila sudbina Sabijskih simbola da se u citavu pricu nije uplela jos jedna vazna osoba. Bio je to Dane Rudhyar, jedan od najvecih astrologa dvadesetog stoljeca, koji je fasciniran Sabijskim simbolima uspio nagovoriti Jonesa da mu dozvoli njihovo navodjenje u svojoj knjizi "The Astrology od Personality". Simboli koji su se pojavili u toj knjizi 1936. godine proizasli su iz Jonesove neobjavljene skripte uz minimalne Rudhyarove nadopune. Od tog trenutka Sabijski simboli postali su konacno po prvi put dostupni javnosti, a astrolozi su ih postepeno poceli ukljucivati u svoja tumacenja. Do sljedece kljucnog djela o Sabijskim simbolima trebalo je cekati sve do 1953. godine. Tada je poslije niza prepravaka izasla knjiga Marc Edmund Jonesa pod naslovom "The Sabian Symbols in Astrology" u kojoj je on iznio originalnu verziju Sabijskih simbola dobivenu od Elsie Wheeler. Simbole je popratio svojim kratkim komentarima, te brojnim primjerima poznatih ljudi na koje su se pojedini simboli odnosili. Od tog trenutka Sabijski simboli prestali su biti tajnom samo rijetkih posvecenika i postali su standardnom tehnikom pri tumacenju astroloskih karti. Njihovoj popularnosti je jos vise pridonjela nova Rudhyarova knjiga koja je pod naslovom "An Astrological Mandala: The Cycle of Transformations and Its 360 Symbolic Phases" izasla 1974. godine. Rudhyar je u toj knjizi dao detaljnu sintezu Sabijskih simbola i priblizio ih najsiroj publici kao neku vrstu suvremenog americkog I Chinga. Unutar knjige "360 Pandorinih kutija" pronaci cete cak cetiri verzije Sabijskih simbola. One su navedene pod sljedecim oznakama: Jones-1 - radi se o originalnoj verziji Elsie Wheeler koju je Jones objavio u knjizi "The Sabian Symbols in Astrology" Jones-2 - ovo je verzija objavljena u Jonesovim predavanjima za studente Sabijskog udruzenja Rudhyar-1 - rijec je o Sabijskim simboloma kako ih je prezentirao Dane Rudhyar u svojoj knjizi "The Astrology of Personality" Rudhyar-2 - to je konacna Rudhyarova verzija iz knjige "An Astrological Mandala: The Cycle of Transformations and Its 360 Symbolic Phases" Ovo je prvi put da se na jednom mjestu mogu naci sve postojece verzije Sabijskih simbola. Primjetit cete da najcesce tek kombiniranjem svih njih dolazimo do potpunog znacenja pojedinog stupnja Zodijaka. Sabijski simboli su se svojim pristupom koji izbjegava dijeljenje stupnjeva na strogo pozitivne i negativne pokazali kao najprikladniji vremenima u kojima zivimo, pa im je iz tog razloga i poklonjena najveca paznja. Ostali simboli Simbolika pojedinih stupnjeva Zodijaka od davnih vremena je plijenila paznju astrologa. U davnoj proslosti svakom stupnju je pridruzivan pojedini nematerijalni vladajuci entitet koji je njime upravljao i odredjivao sudbinu onima koji su se preko svog natalnog ascendenta dosao u kontakt s njime. Slicni tretman su dozivljavale i ostale podjele znakova na manje sastavne dijelove, tako da je svaki covjek rodjenjem dolazio pod upravu razlicitim bicima iz drugih dimenzija. U ovoj knjizi cete naici na glavne sustave simbola koji su proizasli iz tradicije zapadne astrologije. Slicni sustavi postoje i u indijskoj astrologiji koja je oduvijek puno vecu paznju posvecivala trazenju znacenja za razlicite podjele Zodijaka. Pietro d'Abano Najstariji poznati europski sustav simbola za stupnjeve Zodijaka seze sve do 13. stoljeca. Zapisao ga je Pietro di Abano. Osim sto je bio profesor medicine Pietro di Abano je bio poznat kao veliki okultist. Napisao je niz vrlo vrijednih tekstova iz tog podrucja i na kraju zavrsio kao zrtva Inkvizicije. Njegove simbole 1488. godine u Njemackoj je stampao Johannes Angelus koji je svakom simbolu pridruzio i drvorez sa starinskom astroloskom kartom i slikom koja je prikazivala odgovarajucu situaciju. U 17. stoljecu nastali su i prijevodi na francuski i engleski jezik, sto je dodatno pospijesilo utjecaj d'Abanovih simbola. La Volasfera Engleski astrolog Sephariel pojavio se krajem devetnaestog stoljeca s verzijom sustava simbola nazvanim "La Volasfera". Po njegovim rijecima radilo se o prijevodu talijanskog originala iz 17. stoljeca koji je napisao astronom Anton Borelli. Ti simboli u potpunosti se slazu sa simbolima Pietra di Abana, tako da je lako moguce da se radi o nekoj njihovoj kasnijoj verziji. Isto tako moguce je i da su oba sustava, Borellijev i d'Abanov, ustvari kompilacije nekog jos starijeg nama nepoznatog izvornika. Janduz Janduz je pseudonim francuske astrologinje Jeanne Duzea koja je 1939. godine izdala knjigu "Les 360 degres du Zodiaque, symbolises par l'image et par la Cabbale". U svojoj knjizi ona je dala simbole koji u sebi sjedinjuju simboliku d'Abana i Volasfere. Ipak, primjetno je da njezini simboli povremeno odstupaju od redosljeda koji postoji u izvornim knjigama. Carelli Adriano Carelli je talijanski astrolog koji je pokusao kombiniranjem znacenja simbola Pietra di Abana, La Volasfere i Charubela ostvariti neku vrstu sinteze. Po njegovim rijecima zo mu nije uspjelo, pa je bio prisiljen sam doci do odgovarajucih simbola. Provodio je sustavno meditaciju tijekom godinu dana i otcitavao znacenje stupnjeva koji su se izmjenjivali. Konacni rezultat je objavio 1951. godine u knjizi "The 360 Degrees of the Zodiac". Njegova knjiga ne predstavlja neki veci pomak pri definiranju pojedinih simbola. Jedan velik broj stupnjeva je ostao nepokriven zbog nemogucnosti autora da primi simbole, a oni ostali su dobili simbole koji su uglavnom varijacije d'Abana, La Volasfere ili Charubela. Charubel Pod imenom Charubel krije se velski vidovnjak John Thomas koji je kreirao svoj originalni sustav simbola za stupnjeve Zodijaka. Njegov sustav poprilicno odstupa od d'Abanovog, a karakterizira ga i cesta uporaba geometrijskih oblika. Charubel je bio jako dobar prijatelj s engleskim astrologom Alanom Leom, pa je tako i preko njega 1898. objavio svoj sustav. Knjizica u kojoj je bio prilozena i Sepharielova "La Volasfera" stekla je prilicnu popularnost medju tadasnjim astrolozima i dozivjela vise izdanja. Charubel je sa svojim simbolima jako utjecao na Marca Edmunda Jonesa koji se prije stvaranja svojih Sabijskih simbola koristio uglavnom njegovim interpretacijama. Kozminsky Sustav Isidore Kozmynskog u sebi krije dosta nepoznanica. Izasao je u knjizi "Zodiacal Symbology and Its Planetary Power" 1917. godine i nikad nije dozivio pretjeranu eksponiranost. Kozminsky u svom predgovoru spominje visegodisnje proucavanje ostalih u njegovo vrijeme poznatih sustva simbola, te na tisuce analiziranih natalnih karti. Ipak, njegov sustav simbola odise originalnoscu i funkcionira izvan do tada poznatih okvira interpretacije. Gotovo je nevjerojatno da pri formulaciji tih simbola nije bila ukljucena i odredjena posebna psihicka aktivnost. Osim sto analizira znacenje svakog stupnja Kozminsky mu pridruzuje i pojedinog planetarnog vladara. Uz tradicionalne vladare on koristi i Urana, te Neptuna. Pluton nije ukljucen jer u vrijeme pisanja knjige jer jos nije bio otkriven. Chandra Autor Chandra simbola za stupnjeve Zodijaka je John Sandbach koji je 11. travnja 1983. godine stupio u kontakt s duhovnim vodicem Chandrom. Ona mu je prenjela simbole koji su proistekli iz lunarne tradicije istocnoindijske astrologije. Objasnila je da to cini zato jer se simboli za stupnjeve Zodijaka moraju s vremena na vrijeme korigirati u skladu s vremenima. Pri tome njihova osnovna energija ostaje ista, a mijenja se samo oblik njihove manifestacije. Zanimljivo je da nakon Sabijskih simbola gotovo da nije bilo nekih drugih pokusaja formiranja originalnog sustava simbola osim ovog Sandbachovog. Igor Ognjenovic (360 Pandorinih kutija) |