Eklipse - nas susret s mrakom Velika borba sila svjetlosti i sila mraka oznacila je pocetak nase kreacije unutar mnogobrojnih kozmoloskih sustava. Ta osonovna dualnost unutar sveprisutne iluzije ostavila je odraz i na poimanju ljudske psihe i usmjerila glavninu modernih psihologa na proucavanje skrivenih nesvjesnih sadrzaja. Uranjanje u mrak nasih neistrazenih dubina psihe postala je opcom odrednicom ukupne civilizacije koja se nezadrzivo primice svom kraju. Sve ono sto je prije bilo obavijeno velom straha i strogih zabrana zadobiva danas neopisivu privlacnost i pocinje egzistirati kao neizostavna komponenta trzisno isplativih produkata. Pri tome se najcešce zanemaruje suština tih arhetipskih fenomena i rabi tek njihova izvanjska forma. Slicnu sudbinu su dozivjele i eklipse. Velika eklipsa 1999. godine najbolji je primjer pretvaranja citavog dogadjaja u jedan globalni spektakl. Ipak, ma koliko covjecanstvo inzistiralo na svojoj neopisivoj povrsnosti postojanja cak i ovakav tretman eklipsi ne moze dokinuti njihovu snagu djelovanja. Od samog pocetka postojanja one su uz pojavu povremenih kometa bile najimpresivniji nebeski fenomeni i jednostavno nisu mogle ne ostati primjecene. Mezopotamski astrolozi pridavali su im izuzetan znacaj i po njihovim ciklusima uredjivali zivot unutar citave drzave. U Babilonu su otkrili da eklipse nisu izolirana pojava, nego da se one precizno uklapaju u nizove koji imaju svoj jasno odredjeni pocetak i kraj. Jos 747. godine prije Krista izuzetno precizno su predvidjali svaku buducu pojavu eklipsi na nebu i sortirali ih u cikluse. Ti ciklusi su kasnije od strane grckog leksikografa Suidasa iz 10. stoljeca nazvani Sarosovi ciklusi (saros na grckom znaci ponavljanje). Sarosovi ciklusi izuzetno su vazni prilikom bilo kakvog ozbiljnijeg bavljenja mundanom astrologijom. Tijekom proslih stoljeca sustavno su zaboravljani i eklipse su tretirane na nacin izoliranih fenomena. Biljezio se samo njihov zodijakalni stupanj i promatrao utjecaj na nivou aspekata unutar neke astroloske karte. Tek je prije desetak godina Bernadette Brady u svojoj knjizi o prediktivnim tehnikama obratila paznju i na kvalitetu pojedinog Sarosovog niza kojem eklipse pripadaju i pri tome dala vrlo inspirativne naputke za tumacenje. Posto su eklipse od davnina smatrane svetim trenucima spajanja neba i zemlje, njima je uvijek pridavana velika paznja. To su bili trenuci kad su se otvarala inace zatvorena nebeska vrata i ljudi su mogli dolaziti u direktni kontakt s razlicitim bicima iz drugih dimenzija. Bogovi i demoni tada su se spustali sa neba i slobodno koracali medju obicnim smrtnicima. Isto tako ljudi su u tim trenucima dobivali veliku priliku za oslobodjenje od materijalnih okova i odlazak na visi nivo postojanja. Smatralo se da u vrijeme mraka eklisi prestaju vrijediti dijalekticki zakoni prirode, nastaje neka vrsta kratkog spoja u kojem citav sustav iluzije zastaje i oni koji su spremni mogu izaci iz njega. Princip tranzicije izmedju razlicitih dimenzija postojanja moze se primjeniti i na tumacenje prenatalnih eklipsi. Prenatalne eklipse su one eklipse koje prethode rodjenju i dogadjaju se za vrijeme boravka djeteta u majci. Za vrijeme prenatalne Sunceve eklipse otvara se prolaz za ljudske duse i one silaze u podrucje materijalne manifestacije koju uredjuje Mjesec. Ljudske duse dolaze u grupama cije karakteristike su povezane uz Sarosov ciklus kojem pripada spomenuta Sunceva eklipsa. Kasnije spustanje i inkarniranje pojedinih dusa iz Mjeseceve u zemaljsku sferu dogadja se za vrijeme lunacija (puni i mladi mjesec). Izuzetno vazan astroloski dogadjaj za pojedinu osobu je kada se neka od eklipsai dogodi unutar sekundarnih progresija. Godina zivota kada se ostvari spomenuta situacija predstavlja kljucni preokret u pristupu citavoj stvarnosti. Za doticnu osobu to je prilika da se uskladi sa zakonitostima novog Sarosovog niza i napravi iskorak na planu evolucije. Slikovito receno to je kao da presjedate iz jednog vlaka u drugi. Igor Ognjenovic |